Crna Gora

Aktuelni ekonomski pokazatelji:

Najznačajnije industrijske grane:

Shodno dodanoj vrijednosti sektora, u strukturi bruto domaćeg proizvoda Crne Gore, primjetno je da primarni sektor jednim dijelom („poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo“) sudjeluje sa 5,16 % u spomenutoj strukturi. Posebna pažnja se u okviru poljoprivrede poklanja ratarstvu, voćarstvu, povrtlarstvu, vinogradarstvu, maslinarstvu, jer se smatraju prioritetnim segmentima ove privredne grane, ali i stočarstvu kao temelju agrara.

Crnogorski primarni sektor je u okviru poljoprivrede, pored već spomenutih djelatnosti, smatrao uzgoj poljoprivrednih krmnih i(li) industrijskih kultura kao što su krompir, kukuruz, itd. važnim dijelom poljoprivrede, dok se trenutno sve veća pažnja poklanja vinogradarstvu, maslinarstvu, te uzgoju sezonskog voća i(li) povrća, kao i agruma. Iz ovog razloga prehrambena industrija bazirana je na sirovinskoj osnovi u koju uključujemo žitarice, voće, povrće, kao i uzgoj grla i(li) stada stoke sitnog i(li) krupnog zuba.

Tranzicija crnogorske privrede i društva donijela je sa sobom mnoge promjene u ovom sektoru privrede, te uzrokovala prebacivanje fokusa sa gore spomenutih proizvoda na one sa većom dodanom vrijednošću.

Ipak, stočarstvo i dalje opstaje i razvija se u segmentima uzgoja i(li) tova ovaca, goveda, ali i svinja. Sve više računa se počinje voditi o zaštiti njihovih autohtonih pasmina, te okretati se ka podsticanju domaće proizvodnje u cilju stvaranja vlastite sirovine za rad mesne industrije, mesopređivačke industrije (proizvodnja trajnih proizvoda, polutrajnih proizvodi, …), ali i mljekarstva, te industrije mliječnih proizvoda (proizvodnja jogurta, sira, sirnih namaza, vrhnja, kajmaka, …).

Ribarstvo se uz gore navedene grane primarnog sektora može smatrati jednom od razvojnih grana. Karakterizira ga ulov ribe iz divljeg uzgoja, ali i kavezni uzgoj različitih vrsta rakova, školjki, mekušaca, kao i pojedinih vrsta ribe pogodnih za ovu vrstu uzgoja (tov).

Prateći ovaj (primarni) sektor u Crnoj Gori neizostavno je spomenuti i šumarstvo na ovom prostoru i to u domeni obnove, očuvanja, te zaštite šuma i(li) šumskih prostranstava.

Dodana vrijednost sekundarnog sektora u dijelu „industrija i građevinarstvo“, u strukturi bruto domaćeg proizvoda Crne Gore, iznosi 11,65 %. Ovaj sektor čine:

• rudarstvo;
• metaloprerađivačka industrija;
• mašinska industrija;
• drvna industrija;
• prehrambena industrija;
• ostale

U okvire građevinarstva, prema metodologiji korištenog izvora informacije, svrstavaju se oblasti poput niskogradnje, visokogradnje, arhitekture i(li) projektiranja.

U (pred)tranzicijskom se periodu privreda ovog tržišta počela okretati ka razvoju novih industrijskih i(li) uslužnih grana. Supstitucija određenih proizvoda i(li) usluga, na kojima je počivala privreda Crne Gore u spomenutom periodu, bila je prvenstvena namjera spomenutih procesa.

Potreba crnogorske privrede i društva da se zaustave procesi recesije i(li) stagnacije u pojedinim sektorima i(li) u kompletnoj privredi, da se obuzda rast stope inflacije, kao i stope nezaposlenosti, da se spriječi rast javnog duga i(li) daljnja zaduženja države, da se onemogući potpuno propadanje privrede, ali i unaprijedi životni standard stanovništva, ojačaju institucije države i njen položaj u globalnim okvirima, morala je biti vodilja u svim (pred)tranzicijskim planovima i(li) programima vezanim za (tržišni) prostor Crne Gore.

Iz gore spomenutih razloga Crna Gora počinje samostalno raditi na postizanju postavljenih ciljeva, te stremiti ka tome da podigne nivo konkurentnosti vlastite privrede i(li) domaćih privrednih društava, udovolji potražnji potencijalnih kupaca za određenim proizvodima i(li) uslugama, iskoristi domaće kapacitete i(li) resurse uz najveću moguću produktivnost, podigne nivo zaposlenosti u državi i nivo stručnosti domaćih kadrova kroz dodatnu edukaciju i(li) (pre)kvalifikacije, privuče potencijalne (strani) investitore, osigura uvođenje modernih tehnologija s ciljem smanjenja troškova proizvodnje, te u konačnici proizvede konkurentne proizvode i(li) usluge za domaće i(li) globalno tržište.

Pored spomenutog se istodobno radi i na zaštiti kapaciteta i(li) resursa crnogorskog tržišta, ali i na proizvodnji i(li) izgradnji i(li) očuvanju vlastitih brendova – kako onih vezanih za kompanije tako i onih vezanih za „produkte“ kompanija (npr. proizvod, usluga).

Nezaobilazna je bila i zaštita nacionalnog blaga – historijskog, kulturnog, prirodnog, … , ali i društvenih vrijednosti (zajedničkih, etničkih, …) poput običaja, tradicije, itd.

Tokom tranzicije se obavezno moralo uzeti u obzir i očuvanje prepoznatljivih institucija od državnog značaja, akademije, univerziteti, instituti, biblioteke, muzeji, kazališta, …, pa je u ovu svrhu trebalo pronaći najbolje moguće modele za njihovo pozicioniranje u okviru sistema i(li) nastavak njihovog funkcioniranja.

Uslužni sektor u navedenoj „formulaciji“ (dodana vrijednost u strukturi BDP[1] – a Crne Gore) doprinosi sa 62,13 % i u ukupnoj dodanoj vrijednosti, u bruto društvenom proizvodu Crne Gore, ostvaruje nadpolovičnu vrijednost.

Predstavljaju ga redom:

• turizam;
• trgovina;
• financijska djelatnost;
• transport;
• (tele)komunikacije;

Vezano za komplementarnost privrede u Crnoj Gori u okviru uslužnog sektora, spomenimo promociju zaštićene baštine, prirodna sredina, spomenici kulture, kulturno – historijsko nasljeđe, …, ali i njen efekat na rast privrednih djelatnosti u okviru turizma (hotelijerstvo, ugostiteljstvo, djelatnost turističkih operatera, …), kao inicijatora razvoja turističke ponude Crne Gore.

Seoski turizam postaje sve popularniji vid turizma u Crnoj Gori. Ovaj segment turizma podjednako je unosan tokom zimske i ljetne sezone, jer je ponudom aranžmana za (mala) seoska gazdinstva u prilici produžiti i njeno trajanje.

Ipak ne zaboravimo ni već znane turističke komplekse i(li) resorte na prostoru Crne Gore, čiji je razvoj podstaknut ulaskom velikih stranih uslužnih (hotelski) lanaca na ovo tržište, koji su trenutno u fazi širenja diljem zemlje.

Promatrajući turizam kao privrednu granu, odnosno granu uslužnog sektora privrede, zapažamo razvoj zdravstvenog odnosno lječilišnog turizma, rekreativnog turizma, turizma zasnovanog na posjetama i(li) noćenjima turista u svrhu obilaska kulturno – historijskih znamenitosti, prirodnih rezervata, kao i na ponudama vezanim za upoznavanje sa etno naslijeđem određene sredine (npr. „etno selo“).

Kada je riječ o prirodnom okruženju, (pri)obalnom – morski, riječni, jezerski i(li) kontinentalnom – gorje, visoravan, …, smještajni se kapaciteti u ovim predjelima uglavnom vezuju za odmarališta, lječilišta, zdravstvene i(li) rehabilitacijske komplekse, ali i (mala) privatna gazdinstva, te „weekend“ naselja. Spomenuti objekti uglavnom su kompletno popunjeni u periodima praznika i(li) godišnjih odmora.

Uz to ne zaboravimo ni iskorištavanje turističkih kapaciteta kao rezultat održavanja poslovnih aktivnosti (forum, kongres, okrugli stol, seminar, …), što dovodi do razvoja kongresnog turizma.

Uz sve gore navedene faktore u okviru pojedinih sektora privrede (primarni, sekundarni, uslužni), koji su u službi podizanja životnog standarda stanovništva Crne Gore, razvoja privrede, pa u konačnici i njenog rasta, potrebno je istaći i aktivnosti banaka, kreditnih organizacija, garancijskih agencija, osiguravajućih društva, ali i ostalih tijela i(li) institucija društva i(li) države, te drugih (međunarodnih) partnera. Njihov doprinos je svakako veoma zapažen u postizanju prethodno postavljenih ciljeva.

Dodatne mogućnosti vezane za rast i(li) razvoj privrede otvaraju se kroz nove razvojne projekte, već od 2006. godine, podstaknute pridruženjem Crne Gore u program NATO saveza – „Partnerstvo za mir“.
U prilog prethodnom ide i potpisivanje „Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njenih država članica (s jedne strane) i Crne Gore (s druge strane)“ iz 2007. godine, kada Crna Gora započinje svoj put ka ulasku u Evropsku uniju. Ukoliko pratimo ove procese zamjetit ćemo da se spomenuta država, trenutno, nalazi u fazi pregovora sa Evropskom unijom tj. u postupku otvaranja pojedinih poglavlja.

Izvoz/vrijednost i struktura 2000

Uvoz/vrijednost i struktura 2000

Članstvo u međunardnim organizacijama

Članstvom u dolje navedenim međunarodnim pravnim subjektima – institucija, asocijacija, organizacija:

• UN;
• WTO;
• WCO;
• Vijeće Evrope;
• OSCE;
• NATO;
• itd.

Crna Gora i jeste stekla određen(o)a prav(o)a i(li) priliku za učestvovanje u njihovom radu.

Glavni uvozni partneri 2000

Porezi, carine i dokumenti potrebni za izvoz

Porez na dodanu vrijednost („PDV“) u Crnoj Gori

Standardna stopa poreza na dodanu vrijednost u Crnoj Gori iznosi 21 % i primjenjuje se na proizvode i(li) usluge. Navedeno se ne odnosi na proizvode i(li) usluge koj(i)e su predmet snižene stope od 7 % ili su predmet izuzeća od plaćanja ovog poreza.

Carine i carinska dokumentacija

Kada je riječ o carinskoj politici, carinama i(li) carinskoj dokumentaciji, neizostavno je poštivanje svih postavljenih zahtjeva institucija, tijela i(li) organa Crne Gore.

Sukladno članstvu Crne Gore u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji („WTO“) od 2012. godine, kao i odredbama njenog „MFN“ režima, carinske stope primjenjive su prema svim trgovinskim partnerima Crne Gore u međunarodnoj trgovini.

Veliki broj zahtjeva uglavnom proizlazi iz zakonske regulative u primjeni – „derivirane“ iz važeće zakonodavne legislative. Zahtjeve je neophodno prihvatiti, ispunjavati, ali i rješavati. Ispunjavanje zahtjeva vodi reguliranju funkcioniranja tržišnih prostora, usaglašavanju međusobnih odnosa partnera, te ka poslovanju u skladu sa pravilima međunarodne trgovine. Istodobno pomaže u definiranju novih ugovornih obaveza poput sporazuma (bilateralni, multilateralni, …), pravnih akata (protokoli, memorandumi, …) i sličnih dokumenata.

Sa zakonskom regulativom, te mjerama ekonomske politike, usklađuju se i važeće procedure za implementaciju. Izvršni organi i(li) tijela dužni su provoditi mjere ovih politika (fiskalna, monetarna, …) i otvarati, odnosno dati, prostor za dijalog sa partnerima iz svih kategorija društva. Zajednički cilj izvršnih organa i njihovih partnera u dijalogu je usklađivanje različitih stavova – npr. podizanje privrednog rasta i(li) osiguranje boljeg životnog standarda.

Carinske stope Crne Gore – po „MFN“ režimu (2022. godina) za donju klasifikaciju proizvoda su redom:

• „Svi proizvodi“ (3,70 %);
• „Primarni proizvodi“ (6,27 %);
• „Industrijski proizvodi“ (2,82 %)

Akcize se sukladno regulativi Crne Gore plaćaju na slijedeće: mineralna goriva, mineralna ulja, alkohol, alkoholna pića, duhan, duhanske prerađevine, duhanske proizvode, punjenje u tečnom stanju za elektronske cigarete, gaziranu vodu, itd.

Neophodno je poštivati i odredbe u slučaju restrikcija i(li) zabrana uvoza proizvoda i(li) usluga na tržište spomenute države (Crna Gora) ukoliko su one i propisane zakonskom regulativom i(li) mjerama ekonomske politike.

Carinska dokumentacija sastoji se od trgovinske fakture, deklaracije o carinskoj vrijednosti robe, transportnih dokumenata, pakirne liste, uvozne carinske deklaracije, certifikata o porijeklu robe, veterinarske, (fito)sanitarne dokumentacije, kao i uvozne dozvole. Prethodno uključuje i svu ostalu, od nadležnih institucija Crne Gore, propisanu tj. zahtjevanu i(li) dodatno (na uvid) zatraženu dokumentaciju.

Uvođenjem i primjenom standarda u proizvodnji, implementacijom regulative o pakiranju proizvoda, etiketiranju i(li) dodatnom označavanju proizvoda, te primjenom spomenutih u procesima pripreme, proizvodnje i(li) plasmana proizvoda, …, osigurava se tehnička sigurnost proizvoda na tržištu, zdravstvena i(li) higijenska ispravnost. Shodno tome primjenjuju se i regulative vezane za etiketiranje na ambalaži proizvoda – poput oznake za proizvode iz organskog uzgoja. Istovremeno je i sama ambalaža predmet točno određene zakonske regulative, te u ovu svrhu treba pribaviti dokumentaciju o neškodljivosti materijala korištenih u njenoj proizvodnji po zdravlje potrošača. Također je obavezno argumentirati i „blagonaklonost“ i(li) neutralnost spomenutih materijala na našu životnu sredinu i prirodno okruženje.

Sve skupa, gledajući prethodno navedeno, dovodi do mogućnosti promocije i(li) plasmana proizvoda i(li) usluga na tržišnom prostoru Crne Gore i povećava šanse za njihov izvoz na spomenuto tržište. Dodatno „usvajajući“ moguće vidove promocije proizvoda i(li) usluga, kao i važeće procedure u ovom segmentu, primjetno je da se pažnja treba obratiti i na propise u oblasti marketinga i(li) oglašavanja na ovom tržištu.

Vanjskotrgovinska razmjena Bosne i Hercegovine sa Drzava

Informaciju o bilateralnoj i(li) multilateralnoj suradnji na polju međunarodnih odnosa među državama, kao i kronološki pregled sporazuma i drugih akata (potpisani, ratificirani, oni u postupku, …) između Bosne i Hercegovine i Crne Gore, zatražite od Ministarstva vanjskih (spoljnih) poslova Bosne i Hercegovine.

Tekstove bilateralnih sporazuma i(li) pravnih akata o međunarodnim ekonomskim odnosima između država, shodno potrebi za prikupljanjem materijala i(li) formiranjem informacije o odnosima između Bosne i Hercegovine i Crne Gore, potražite na web stranici Ministarstva vanjske (spoljne) trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

Napominjemo da je Bosna i Hercegovina potpisala „Sporazum o unapređenju i zaštiti investicija“ sa Crnom Gorom.

Ukoliko „kreirate“ kompletnu „sliku“ o mogućnostima suradnje između Bosne i Hercegovine i Crne Gore, tako da u slučaju Bosne i Hercegovine uzmete u obzir multilateralne sporazume – Sporazum sa zemljama sa „CEFTA“ prostora, Sporazum sa zemljama sa „EFTA“ prostora, „SSP“[1] i(li) ostale pravne akte, onda obratite pažnju i na (određene) spomenute i(li) slične ugovorne odnose Crne Gore sa njenim partnerima, međunarodnim i(li) domaćim, uključenim u implementaciju ovakvih sporazuma.

Korisne adrese

• Svjetska banka;
• Ministarstvo vanjskih (spoljnih) poslova Bosne i Hercegovine;
• Ambasada Crne Gore u Bosni i Hercegovini;
• Ministarstvo vanjske (spoljne) trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine;
• Vanjskotrgovinska (Spoljnotrgovinska) komora Bosne i Hercegovine