Sektor kože i obuće BiH na 5. međunarodnom skupu kožara i obućara u Varaždinu

Predstavnici Asocijacije tekstila, odjeće, kože i obuće u BiH (Asocijacija T.O.K.O.), učestvovali su na 5. Međunarodnom skupu kožara i obućara, kojeg je na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, organizovalo Udruženja kožarsko-prerađivačke industrije Hrvatske Gospodarske Komore (HGK). Partneri ovogodišnjeg Međunarodnog skupa su bili Sveučilište Sjever Varaždin, Hrvatsko društvo kožara i obućara, kompanija Šivanol d.o.o. i Tekstilno-tehnološki fakultet iz Zagreba.
Tema ovogodišnjeg skupa bila je Automatizacija i nove tehnologije u kožarsko-prerađivačkoj industriji u okviru koje su obrađene aktuelne oblasti kao što su:
– Nove tehnologije i prijedlozi za poboljšanje poslovnih i proizvodnih procesa
– Tržište rada u području proizvodnje kože, obuće i galanterije u svakoj zemlji učesnici (Hrvatska,Bosna i Hercegovina i Srbija)

– Izložba radova učenika srednjih strukovnih škola iz Čakovca, Varaždina i Zagreba, te studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta.
Obzirom na činjenicu da upravo na području automatizacije i novih tehnologija u cijeloj ovoj industriji u regionu postoje zajednički problemi ali i iskustva koja se mogu i trebaju podijeliti, ovaj Međunarodni skup od velike je važnosti za članice Asocijacija i Udruženja kožarsko-prerađivačke industrije u zemljama učesnicama, odnosno za njihove poslovne planove i budućnost, jer su na jednom mjestu proizvođači predstavili neke od najnovijih tehnologija proizvodnje, a stručnjaci iz industrije nove modele u organizaciji poslovanja.

Također, u okviru posebnih izlaganja i prezentacija, predstavnici privrednih komora su predstavili trenutnu situaciju na tržištu rada u svojim zemljama sa analizom broja zaposlenih u sektoru kože i obuće, kvalifikacijskom strukturom, životnom dobi zaposlenih, spolnom strukturom, te ostvarenom vanjskotrgovinskom razmjenom u sektoru u odnosu na ukupnu razmjenu države.

Radovan Pazurević, potpredsjednik Asocijacije tekstila, odjeće, kože i obuće u Bosni i Hercegovini, predstavio je detaljnu analizu stanja i mogućnosti sektora kože i obuće u Bosni i Hercegovini naglasivši da u posljednjih 10 godina, ovaj sektor, zajedno sa tekstilnom industrijom bilježi konstantan rast izvoza. Tako je sam sektor kože i obuće u periodu od 2013 do oktobra 2018.godine, ostvario ukupan izvoz od 4.822.956.782 KM ili 2.465.938.645 EUR, sa suficitom u odnosu na ostvareni uvoz od preko 510 miliona KM. Najviše je proizvoda izvezeno u Italiju, Njemačku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku, a top 3 zemlje imaju učešće u izvozu od čak oko 78%.

Prema statističkim podacima, po vrijednosti ostvarenog izvoza u periodu januar- oktobar 2018 godine, cijela Industrija tekstila, odjeće, kože i obuće u BiH zauzima četvrto mjesto sa ostvarenim izvozom od 1.203.188.167 KM, i šesta je po ostvarenom uvozu u Bosnu i Hercegovinu sa 1.572.258.023 KM u odnosu na ostale grane privrede.
Pokrivenost uvoza / izvozom cijele industrije TOKO u 2017 god. bila je 72,74%, dok je u 2018 god. povećana na 76,53% , dok je istovremeno pokrivenost samo sektora kože i obuće u 2017 god. iznosila 108%, da bi u 2018 god. bila još povećana na 117% .

Kao jedan od velikih problema, gospodin Pazurević je istaknuo da je u BiH veliki procenat nekvalificiranih radnika (oko 26%), što uz nedostatak stručne i edukovane radne snage, svakako koči dalji razvoj industrije. Perspektive se ogledaju u razvoju vlastitih domaćih proizvoda, uz pokretanje bazne proizvodnje repromaterijala u zemlji, ali i u neophodnim obrazovnim reformama koje su ključne za razvoj ne samo sektora kože i obuće već i kompletne proizvođačke industrije. To se ponajprije odnosi na dualno obrazovanje koje tržištu treba dati radnike sa specijalnim znanjima i praktičnim iskustvima, pogotovo iz automatizacije i digitalizacije proizvodnih procesa, ali to istovremeno mora pratiti i daleko jača interakcija obrazovanja, nauke i privrede.

Na kraju, konstatovano je da u sklopu sve brže digitalizacije i automatizacije poslovanja, kao segmenta Industrije 4.0., u daljim razvojnim planovima kompanija, bit će neizbježno staviti akcenet na promjene poslovnih modela koje će digitalizacija donijeti i izazove koje će tradicionalna industrija morati nadvladati.