Dopredsjednik Vuković na SEE IT Samitu u Novom Sadu

Danas je u Novom Sadu svečano otvoren SEE IT Samit na kom, u organizaciji Vanjskotrgovinske/Spoljnotrgovinske komore Bosne i Hercegovine u suradnji sa entitetskim komorama, nastupa pet bosanskohercegovačkih kompanija i to: Business Software Intelligence (Prnjavor), Codaxy (Banja Luka); Maxcode (Bijeljina), Smart System solution (Istočno Sarajevo) i Prointer (Banja Luka). Na zajedničkom štandu pored kompanija zajedno izlažu i Vanjskotrgovinska/Spoljnotrgovinska komora BiH, Privredna komora Republike Srpske i Federalna gospodarska komora.

Svečanoj ceremoniji otvaranja prisustvovao je i potpredsjednik Komore dr.sc. Vjekoslav Vuković koji je u svom obraćanju istakao da je IT sektor brzorastući gospodarski Sektor, kako diljem svijeta pa tako i u našoj regiji i zemljama iz kojih dolazimo. Kao takav Sektor postao je generator razvoja i u prihodovnom smislu. Vrijeme u kojem živimo optočeno je softverskim rješenjima, digitalizacijom industrijskih procesa, komunikacijski svjetlosnim brzinama, ali i rapidnim razvojem umjetne inteligencije. Sve zajedno zahtijeva sofisticiran pristup Cyber sigurnosti, jer u protivnom ulazimo u dimenziju ranjivosti. Kolika je povezanost ovih sustava upravo kazuje odnos njegove rasprostranjenosti, koji dopire od satelitskih tehnologija do malog čovjeka, naspram sigurnosti koji znače život pa čak i opstanak čovječanstva. Suvremeni tehnološki razvoj, brzina razmjene informacija, ustaljenost upisanih protokola, nužno je zahtijevala razvoj umjetne inteligencije, o kojoj još uvijek dvojimo u smislu njene opstojnosti. Koliko nam je korisna, ili postavlja neke obrasce ne samo ponašanja nego i razmišljanja i kao takva nas dovodi u razmišljanje predstavlja li sigurnosni ugroz ili izazov.

Također, dopredsjednik je istakao da mnoge stvari ili naprave mogu uzrokovati određene promjene, no tehnološke inovacije same po sebi ili kao medij prijenosa informacija, najčešće su ti koji nam olakšavaju određene aktivnosti. No što se desi kada problem iskoči iz okvira koje razuman čovjek može dokučiti ili pak predvidjeti. Daje li nam procedura ili obrazac odgovore na sva pitanja, ili moramo uporabiti vlastitu inteligenciju kao temelj snalaženja u nepoznatom, u odnosu na programirane odgovore po anticipiranim preprekama nazvane umjetnom inteligencijom. Jednako značajno je što ukoliko problem evoluira, a predviđeni raniji programirani odgovori ne prate razinu evolucije nego vlastitom nepredviđenošću i sporošću prepušta problem vlastitom razvoju, bez mogućnosti zaustavljanja ili nekoj vrsti mutacije problema na koji nemamo odgovor. Dakle suvremeni izazov za ljude u vremenu ovih tehnoloških promjena leži u činjenici realiteta postojanja ovih tehnologija, odnosno nužnost imanja i korištenja istih u odnosu na postavljanje humanoidno kontroliranih procesa. Čovjek ima svoja ograničenja, memoriju, godine starenja, pamćenje kao proces. Upravo proces prisjećanja je fragmentiran i rekonstruktivan proces sastavljajući male puzzle sjećanja, stvarajući određene greške kao posljedicu vremenske distance, dok računalna umjetna inteligencija nema ta ograničenja, nego pohranjuje informacije u stvarnom obliku beskonačno dugo vremena.

Svako živo biće, umno razvijeno podložno je utjecaju razvoja informacijskih tehnologija koje se virusno šire kako bi određene vijesti u što kraćem roku našle put do krajnjeg korisnika, ne dopuštajući pritom ni prostora ni vremena za drugi pogled ili mišljenje. Razvoj ovih tehnologija krojenih po mjeri i za dobrobit čovječanstva već odavno je pronašla „parazite zlouporabe istih, poput društvenih mreža, elektronskih instant vijesti, portala i sl. „Oni“ kreiraju naše mišljenje, daju određene pretpostavke, predlažu najbolja rješenja, i sl.

Prema rječima dopredsjednika, odmaknemo li se od robotike, umjetne inteligencije i vratimo u domenu realnog životnog, socijalnog ili sigurnosnog okruženja, kao suvremenu ugrozu možemo promatrati i kreiranje našeg mišljenja, bez prethodnih provjera ili analiza, prihvaćanje gotovog informacijskog proizvoda, a koji nas jednom riječju vodi u medijsku kontrolu formiranjem tzv. medijske predrasude odnosno već postavljenog obrasca zaključivanja.

Naravno, ovakvi koncepti razvoja koji omogućuju brzine razmjene informacija, upravljanje procesima nedostižnim i nedostupnim čovjeku, digitalizaciju u industriji, transportu, medicini, edukaciji dakle uporabljeni u pozitivnoj progresiji ,su generator budućnosti, generator razvoja suvremenog gospodarstva koji zahtijeva i nova znanja i visok stupanj kvalificiranosti, a koji jednom riječju dovodi do zamjene jedne vrste radne snage drugom.

Dopredsjednik je posebno istakao da se ne smije zaboraviti da umjetna inteligencija i njeni alati imaju veliki potencijal za dobrobit društvene zajednice, ali i jednak potencijal za njeno uništenje. Kako bi smo pronašli balans između dobroga i lošega u korištenju ovih tehnologija, društvenih mreža, brzine prijenosa informacija odnosno puštanja umjetne inteligencije u naš svakodnevno život, moramo jasno izgraditi stroge standarde i procedure odnosno politike razvoja ovih tehnologija, verificiranje alata koje umjetna inteligencija koristi, a koji su u izravnoj potpori donošenja odluka svojstvenih samo čovjeku. Dakle uključiti sve prednosti čovjeka kao „stvoritelja“ umjetne inteligencije kao što su voljni moment, empatija, kreativnost, prilagodljivost, u jedan domen Cyber sigurnost.